Stvari koje mi nedostaju iz Srbije... Kolaci, slatkisi, ma ne pitaj :)
E bio sam kod devojke za vikend. Ona inace ne zivi u istoj zemlji kao ja. Vidjamo se vikendom, plus minus. I ne zalim se... Nije bas tako daleko, a imamo mogucnosti...
A da, danas nam je 3 meseca... :-))
Bili smo u jednoj prodavnici, kod nekih kurda. Reko daj da iskoristim sansu dok sam u drzavi koja ima svega :) E, a nasih stvari kol'ko 'oces., puna prodavnica. Plazme, cedevite, jaffa keksa, prsute, tulumbi, smokija... Znaci haos. Uleteo u prodavnicu, pa ne znam da izadjem. Kao burek u svemiru izgubljen, sto bi rekao jedan moj rodjak... Ipak sve ti to mnogo nedostaje kad nisi u svojoj drzavi. Mozda su mi vise gladne oci, nego sto se to meni jede...
Da, neko bi' rekao nostalgicar. Jbg... Sta da ti kazem... Krv nije voda :)
Malopre otvorih jednu od poslastica jucerasnjeg "shoppinga". Tulumbe i baklave... Brate, mnogo dobre... Ukusne, neverovatne...
I one su mi dale ideju fakticki za ovaj blog. Jer interesuje me vase misljenje ovoga sto vas pitam i sto delim moje stvari iz zivota sa Vama! Zelim sa nekim da podelim moje misli.
Znaci, tulumbe su mnoooogo slatke. Mislim da u 100 grama ima 180 grama secera. Kako, nemam pojma, al takav je filing. Sve mi se usta skupila dok sam jeo.
A onda kontam nesto. Sta bi ovi moji stranci rekli ovde da ih ponudim sa tim? Ovde, u modernom svetu, kad se samo prica o zdravoj hrani, salate, pica bez secera, teretana svaki dan po 3 sata (u to je uracunat i solarijum od pola sata), pocastiti ih sa secernom bombicom (to su one mini baklave, da se razumemo...)???
Mozda bi mislili da nisam normalan i pitali me kako to mogu da jedem. Mozda bi me i tuzili da pokusavam da ih otrujem. Mozda bih i zavrsio i u Hagu, posto sam iz Srbije.
Neka, pojescu ih ja sam... A i ok je, jer nikad nisam voleo da delim slatkise, al nisam sebican , inace ;)
Moj prvi blog :)
E ljudi ne mogu da vam objasnim koliko mi je drago zbog mog prvog blog-a. Par godina radim sa kompjuterima a ovo je moj prvi kontakt sa blog-om...
Iskreno, nikad nisam nesto ni voleo to pisanje, citanje, knjige... Uvek sam bio za praksu. Al eto sto sam stariji (al jos sam mlad momak :-)) i sto je moj zivot mozda veoma neobican i cudan, osetio sam potrebu da napisem mozda knjigu jednog dana. Mozda ce ovo biti bestseller biografija :) Iskreno, to mi zvuci nekako dosadno jer ja nisam takav tip da sedim i piskaram... Kazem uvek sam bio za praksu... Al ko zna zasto je ovo dobro. Mozda nesto cuci u meni i dalje...
Al vidim , svi zivi imaju blog. Sportisti, politicari, novinari, naucnici... Pa rekoh, sto ne bi i ja...
Mislim, sto su oni bolji od mene?? :)
Razlog zasto blog, je zato sto mogu da dobijem Vase komentare...
Mozda je ovo mojih pola sata - sat izgubljeno, a mozda se budemo lepo druzili... A i nekako je zanimljivije kad se sve to prokomentarise, jos pogotovu sa nekim zanimljivom komentarom.
Procitao sam jedan jako dobar blog, pre par meseci i to za par sati. I od tad ideja. Toliko mi je taj lik bio interesantan da sam ceo blog procitao od jednom... Valjao sam se od smeha celim putem. A covek pise o sasvim obicnim stvarima iz jednog normalnog zivota...
A ko sam ja?
Hm, jedan normalan momak koji zivi preko vec par godina.
I zelim da ostanem anoniman. Nek tako i ostane
Zasto? Zato sto necu da neko zna ko sam ja :-) Kazem, nisam ja taj tip da sedim i da pisem...
Svi likovi koji se budu spomanjali u mom blog-u, nece imati prava svoja imena... Vi stvorite sliku sami o ovoj prici...
Kraj prvog bloga, i da, ne zaboravite da bacite neki komentar :)